Glava 3.

Pip.

Piiip.

Pip.

Pip.

Miris dezinficijensa puni sobu, čuje se kašljanje i uzdasi od boli. Krevet je tvrd a jastučnice tanke. Gita se promeškoljila u nje je bio bijeli strop, nije se ništa leljuškalo kao kad su plovili. Bilo je jezivo mirno. Gledala je s nevjericom oko sebe, bitka? Onaj smrznuti otok? Što se dogodilo?

U sobuje ušla medicinska sestra. Kaciga frizura, mali brčići od turske kave i osmjeh na ružičastom ružu. ˝Dobro jutro Gita, čekali smo da se probudiš.Doktor će biti tu uskoro˝ - rekla je veselo i odmah raširila zastore, jer svi znamokak ojarka svijetlost liječi. Odmah u bulju.

˝Doktor Law?˝- Gitin glas je bio promukao.

˝Lav? Ne doktor Ružić, samo se ti opusti˝

˝A?!˝

˝Samo se smiri draga, udarila si glavom. Čekali smo da se probudiš˝

˝KOLIKO? ŠTA?˝

˝Samo se smiri,doktor će sve objasniti˝- I zbriše kao da ju je neko metlom stero.

Udarila glavom? Halucinacija? Ali kako? Doimalo se previše stvarno da je samo proizvod njene udarene bulje. Sve dane provedene na brodu, gusari i Jozo...Kidd..

Bio je prvobitno fikcionalan lik ali ...postoji mogućnost zar ne? Manga, nacrtani lik od jednog ludog Japanca. Uostalom obrve? Moći? Koliko god bi pokušala povezati konce nešto je uvijek pobjeglo.

Ona zadnja točka na i.

Vrata su se otvorila. Ušao je srednjovječni muškarac s Magnum brčinama. Što je ovo Bolnica Brk? Nasmješio se i prišao. Svakim korakom bilo joj je jasnije da je to samoozljeda glave. Pala je na kiši. To je to.

Bolilo je.

˝Reci kako si? Ima li kakve boli u slijepoočnicama? Čini se da si pala ravno na lice i onesvijestila se. Htina te dovezla te smo napravitisnimak glave. Po svemu sudeći nema trajnih oštećenja samo laki potres mozga. Volio bih da ostaneš još koji dan na promatranju. ˝

˝Aha...˝

˝Sestra će ti izvaditi malo krvi za pretrage, reci piercinge nemaš? Vidim u papirima da imaš tetovažu?˝

˝Šta?˝

˝Amnezija, uzrokovana traumom glave. Ništa se ne brini, paziti ćemo na tebe˝

˝Tkoje zvao hitnu?˝

˝Jedna cura, studentica kao i ti˝

˝Možete li ju nazvati?˝- Nadala se da je Martina, ako ej ona stvarna onda je i Kidd. Tetovaža kažeš? Ima samo jedna koju može imati.

˝Nisam siguran da je ostavila podatke, ajde se ti odmori. ˝- Podigao se i šmugnuo kao i sestra glavom beu z obzira. Gita je opsovala i maknula plahtu sa sebe. Plahta ili bolje rečeno komad papira grebao joj je kožu. Kokolino ništa a?

Zatvorila je oči i opipala mjesto gdje ju je Wire tetovirao. Izdahnula i otvorila oč tom mjestu je bio Kiddov znak.

Ali onaj obični.

Onaj iz mange.

Osjećala je kako ostaje bez zraka.

Sve je bilo samo iluzija.

Kidd je otvorio oči pune pijeska. Kao i uobičajeno odnikud se stvorila oluja, nisu se snašli u naletima orkanskog vjetra i kiše. Jarbol se napola rascjepao od siline udara, posada je bila mokra do kože. I onda odjednom sunce, tišina i čisti obzor, zajedno s nasukanim brodom na pustom otoku.

Pijesak, palme i ta šema.

Naravno, nije mogao biti otok s zalihama ili barem alkoholom. ˝Imam jebenog pijeska u maski˝- Killer je opsovao dodatno. Čuo ga je negdje s lijeva, pored reda topova.

˝Tak ti treba kad to nosiš cijelo vrijeme, mogao si skinuti˝- odbrusio mu je Kidd. Zaškiljio se prema nebu, sunce savršeno nasred plavog sjaji i zajebava. ˝Kolika je šteta?˝

˝A ne znam, skupljaju se svi˝

˝Kidd!˝- Wire se stvorio na ogradi broda. Izgledao je zadihan.

˝Štae?˝

˝Nema cura nigdje˝

˝Kako to misliš nigdje?!˝

˝Prestrojavao sam posadu da vidimo da li je netko pao tijekom oluje u more. Svi su tu, osim njih. Nisu nigdje na brodu˝- Završio je. Nastala je tišina kojuje samo Jozo prekidao mljackanjem. Malo smeće se popelo na palmu i grickalo (čistilo) papke.

˝JOZO! Nađi Martinu smjesta!˝- Kidd se proderao. Životinja je stala, prodahnula i nastavila se čistiti .

Nova runda tišine.

˝Obiđite ovaj otok, kolika je šansa da su upale u vodu?!˝- Kiddov glas je propucao.

˝Podosta˝- dodao je Heat. Spustio se s par ljudi da očiste ulaze za balastne vode od pijeska. Posada se pogledavala i razmjenjivala geste iza kapetana. ˝ Ne možemo biti sigurni˝

˝Jebeno˝

˝Provjeri anafazu I uzorka, čini mi se da je došlo do mutacije˝- čuo se duboki glas. U zraku se osjećao miris sredstva za čišćenje, crne kave i nečeg opojnog. Tiho zujanje dolazilo je od svud, poput prigušenog brujanja. Martina se promeškoljila i otvorila oči. Sjećala se Joze i kako ju je čudno gledao. Nakon toga je bio mrak. Bila je na nekakvom metalnom krevetu u bolničkoj spavaćici.

Uši su joj bile pod pritiskom, ono pičiš autocestom po brdima i podigne ti se tlak odjednom osjećaj. ˝Pozovi ga, budi se˝- rekaoje jedan glas. Otvorila je oči i gledala. U nju su zurila dva oka s crvenim šarenicama, dugim šiškama i kapom nabijenom na glavu. Toliko je bio blizu da ga je mogla ugristi za nos samo da je gurnula glavu milimetar.

˝Oklen'sti?˝

a/n: chapter je inspiriran Krankenšvesterom. Žena. šilica. Puno otvaranja oči, znam. imaju oči jebga.